Piše: Čedomir Antić
Srpsko pitanje u Hrvatskoj je riješeno. Narod koji do 1991. nikada nije ratovao protiv Hrvatske, ostavši na polovini svog broja poslije genocida i i iseljavanja, izbačen je iz Ustava i stavljen van zakona kako bi Hrvati dobili svoju etnički čistu, nezavisnu državu. U građanskom ratu Srbi su ginuli, gledano po udjelu u ukupnom stanovništvu, dvostruko više nego Hrvati. Trajno ih je protjerano oko 400.000 ili više od 70 odsto. Više od 30.000 srpske djece je pokatoličeno. Ubicama Srba je deset puta ređe suđeno nego ubicama Hrvata. Ćirilične knjige u hrvatskim bibliotekama su javno spaljene. Tek su ostaci ostataka srpskog naroda poslije 1996. dobili neka prava, ali su incidenti i dalje brojniji nego na Kosovu (gdje je rat vođen četiri godine kasnije, a status pokrajine i dalje nije riješen). Današnji srpski političari u Hrvatskoj su od 1990. odani hrvatskoj naciji. Oni su smokvin list rugla golotinje jedne nedozrele, identitetski nesigurne i na mnogo polja frustrirane, zakašnjele nacije.

Hrvatsko društvo već četvrt vijeka živi između ponora nacionalne propasti – dana srpskog oslobođenja Vukovara (18. novembra 1991); i tremensa jedine vojne pobjede u proteklih 1.100 godina – ofanzive na Republiku Srpsku Krajinu koju su presude Haškog suda i suda u Sjedinjenim Državama oglasile kao zločinački poduhvat. Prošle godine je Penava, šovinistički gradonačelnik Hrvata u Vukovaru, progonio maloljetnike zato što jednom prilikom nisu ustali kada je svirana hrvatska himna. To je čovjek koji odbija da sprovede zakon kad je riječ o ravnopravnosti Srba. Ove godine su uspjeli da potkupe vođe Samostalne demokratske srpske stranke, pa je Boris Milošević došao da učestvuje u proslavi „pobjede i domovinske zahvalnosti” na Kninskoj tvrđavi.

Time su Srbi u Hrvatskoj prestali da imaju svoju političku stranku. Njih oko 150.000 preostalih ne smiju da kažu ni kojoj crkvi pripadaju (svega 40.000 prizna da su dio SPC, jednak broj laže popisivače kako su dio rumunske crkve). Najviše Srba glasa za šovinistički SDP. Predsjednik Hrvatske i jedan od vođa SDP-a Zoran Milanović javno se hvalio da mu je djed bio ustaša, Srbiju je nazvao „šakom jada”, a BiH „fekalijom” (i to na engleskom). Zamislite da se neko u Njemačkoj hvali djedom koji je bio u SS-u?! U takvoj državi SDSS dobijao je između 10.000 i 20.000 glasova. Država im je zapošljavala 800 ljudi i davala novac za kulturne, prosvjetne i druge aktivnosti. Ta davanja i zapošljavanja bila su poluga koja je pod pritiskom šovinista (što čine konsenzualnu većinu hrvatskog parlamenta) učinila da SDSS prestane da bude „samostalna” i „srpska”. Treba sačekati samo da poumiru starci i starice, a Srbi padnu na manje od 100.000 ljudi, pa da nam uzmu i crkve. Aktiviraće unsovca (fašistička tajna policija u NDH) koji već godinama drži registrovanu „Hrvatsku pravoslavnu zajednicu”, pa misle da će završiti sa Srbima. Propis o rušenju grobalja napuštenih srpskih sela su već donijeli – isti oni koji su na primorju odavno pokazali koliko im je stalo do urbanizma. Genocidni hrvatski rat protiv srpskog naroda nikada nećemo zaboraviti.

Kada govore o zločinima u Srebrenici ili u Prijedoru, hrvatski i bošnjački nacionalisti neprekidno računaju kako je riječ o zločinima koji su trajali tokom cijelog rata. Srba u Krajini u sličnim okolnostima tokom trajanja rata je poginulo više od 7.000. Samo za vrijeme sedmodnevne akcije „Oluja” ubijeno ih je oko 1.800, među kojima više od 1.100 civila. Za ovaj zločin, u kome su učestvovali oficiri i avioni NATO-a, odgovarala su samo trojica vojnika – jedan od njih je Hrvat!

Italijanski posmatrač zabilježio je da su hrvatske ubice mjesecima poslije završetka operacije svakog dana ubijale po pet ili šest preostalih staraca i starica. U selu Gruborima su deset dana nakon završetka rata strijeljali osamdesetogodišnjake, neke od njih su poklali, jednoj ženi su odsjekli pola lica. Pred zapaljenim selom je general Čermak, predratni serviser klima uređaja, lagao novinare kako su tamo bili srpski diverzanti. Za sve je odgovarao jedan hrvatski vojnik koji je odležao simboličnu kaznu zatvora. Čermak je danas jedan od najbogatijih Hrvata. U selu Varivode takođe su masakrirani civili. U Dvoru na Uni izmrcvareni su i ubijeni štićenici doma za osobe sa posebnim potrebama!

Hrvatska uslovljava pristupanje Srbije EU rešavanjem pitanja nestalih. Srbi su činili 15 odsto stanovništva Hrvatske i oko 50 odsto nestalih. Hrvatska vlada nariče nad njihovom sudbinom, a opstruiše otkopavanje srpskih grobnica.

Srpske žrtve nećemo nikada prodati, čak ni ako moneta budu naši životi. Naše novomučenike nećemo zaboraviti. Nikada.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---

”